U opisu koroninih izbačaja zasada su uspješni oni modeli koji se zasnivaju na njegovoj geometriji. Najviše se koristi Chenov model magnetskih cijevi u kojem se izbačaj reprezentira zakrivljenim magnetskim vlakom čiji su krajevi usidreni u gustoj fotosferi. Dinamiku izbačaja u velikoj mjeri određuje induktivnost sistema, L. Pomoću nje može se izračunati radijalna sila koja se suprotstavlja gravitaciji i odgovorna je za neravnotežu u sistemu, npr. za jednostavniji slučaj sila općenito iznosi F_r = (IL)²/(4πR)∂_R(L^-1). Međutim, nedostatak koji se pojavljuje u svim modelima je taj što se svi temelje na pretpostavci da je vlakno vrlo tanko, skoro pa i zanemarivog promjera ΔR = 2a << 1, što ne odgovara stvarnosti. Prosječno su KIM konačnih i velikih debljina, stoga približenje induktivnosti, L, za ΔR << 1 nije realno. Potrebno je bilo ispitati kako takvo pojednostavljenje utječe na konačan rezultat.