Airyeva hipoteza (eng. Airy hypothesis), izostatski koncept hidrostatske ravnoteže prema kojem se debljina kore mijena uz istu gustoću da bi ostala u hidrostatskoj ravnoteži. U planinskim područjima je kora deblja (50-60 km), a na oceanima tanja (6-8 km).

Anomalistički preiod (eng. anomalistic period), interval između dva uzastopna prolaza satelita kroz perige.

Apogej (eng. apogee), točka na putanji satelita koja je na najvećoj udaljenosti od Zemlje.

  (Vrh)

::: B :::

Baricentar (eng. barycenter), centar masa tijela ili sustava više tijela (Solarnog sustava ili Zemlje i Mjeseca). Baricentar sustava Zemlja - Mjesec se nalazi na liniji koja spaja centar masa Zemlje i Mjeseca i nalazi se oko 1700 km unutar Zemlje.

Batimetrija (eng. bathymetry), mjerenje i studija dubine vode.

Brunsov teorem (eng. Bruns' theorem), geoidna undulacija se prema Brunsovu teoremu može dobiti pomoću izraza

koji povezuje poremećajni potencijal T i normalnu vrijednost ubrzanja sile teže g₀ na geoidu s undulacijom geoida N. Kada je potencijal geoida W₀ jednak potencijalu nivo-elipsoida U₀ dobije se izraz
.

  (Vrh)

::: C :::

Centrifugalni potencijal, potencijal koji se javlja zbog rotacije tijela. Centrifugalni potencijal Zemlje je funkcija najkraće udaljenost promatrane točke od osi rotacije Zemlje, tj. okomice na os rotacije iz promatrane točke.

  (Vrh)

::: Č :::

  (Vrh)

::: Ć :::

  (Vrh)

::: D :::

Datum, definiranje, podrazumijeva određivanje položaja, orijentacije i mjerila (iznimno se određuju drugi parametri) objekta u odnosu na drugi objekt. Objekti mogu biti skup točaka (geodetska mreža) i državni koordinatni okvir, dva referentna okvira ili globalni elipsoid i globalni geoid ili lokalni geoid i globalni geoid, itd. Datum lokalnog geoida prilikom primjene remove-restore postupka je definiran u odnosu na globalni geoid.

  (Vrh)

::: Dž :::

  (Vrh)

::: Đ :::

  (Vrh)

::: E :::

Energija, svojstvo materije da vrši rad kao rezultat gibanja ili njenog položaja u odnosu na silu koja djeluje na nju.

Ekvipotencijalna ploha (eng. equipotential surface), ploha s konstantnim potencijalom.

Eötvös jedinica [E] (eng. Eötvös unit, EU), tradicionalna jedinica za druge derivacije potencijala. Dobila je ime po mađarskom fizičaru Rolandu von Eötvösu koji je konstruirao instrument za mjerenje komponenti gradijenata ubrzanja sile teže (variometar). 1 E = 10^-9 s^-2 = 0,1 mGal/km.

Eötvösov pokus, pokus mađarskog fizičara Rolanda von Eötvösa kojim je ustanovljeno da ubrzanje nekog tijela uslijed sile teže ne ovisi o njegovu sastavu, to jest da su troma i teška masa jednake.

Euklidska geometrija, geometrija zasnovana na Euklidovim aksiomima od kojih jedan definira da se dva paralelna pravca na sijeku (osim u beskonačnosti).

  (Vrh)

::: F :::

Fizička površina Zemlje, dinamička ploha koja razdvaja krutu od tekuće i plinovite Zemlje.

Frekvencijska domena (eng. frequency domain), domena postojanja matematičke funkcije u kojoj se udaljenost ili vrijeme izražavaju s obzirom na pravilna ponavljanja (frekvenciju) informacija. U fizikalnoj geodeziji se frekvencijska domena najčešće koristi prilikom primjene brze Fourierove transformacije tehnike za koju se koriste podaci raspoređeni u pravilno polje točaka.

Funkcija gustoće i dubine (eng. density-depth function), funkcija koja definira odnos između promjene gustoće s promjenom dubine.

    (Vrh)

::: G :::

Gal [Gal], tradicionalna jedinica za ubrzanje sile teže prema starom Centimetre-Gram-Second (CGS) sustavu. Dobila je ime po talijanskom fizičaru, astronomu i matematičaru Galilei Galileiu. 1 Gal = 10^-2 ms^-2.

Gaussove koordinate, koordinate za opisivanje zakrivljene površine. Uveo ih je njemački matematičar Carl Friedrich Gauss.

Geja (grč. ge - Zemlja), prema grčkoj mitologiji božica zemlje.

Geo- (grč. ge - Zemlja), prefix kojim se izražava odnos prema Zemlji.

Geodezija, diferencijalna (eng. intrinsic geodesy), teorija koja definira diferencijalnu geometriju polja ubrzanja sile teže. Teoriju je razvio Antonio Marussi.

Geoid (eng. geoid), referentna nivo ploha potencijala ubrzanja sile teže koja opisuje oblik Zemlje. Ploha geoida se u prvom približenju poistovjećuje s srednja razina mora. Služi kao referentna ploha za ortometrijske visine, geopotencijalne kote i dinamičke visine. Definiranje pojma geoida datira iz XIX. stoljeća uz razvoj problema definiranja fizikalnog oblika Zemlje. Gauss je prvi analitički definirao oblik Zemlje. On u svom radu iz 1828. definira geometriju površine Zemlje: Ono što u geometrijskom smislu nazivamo površinom Zemlje nije ništa drugo već površina koja siječe smjer ubrzanja sile teže pod pravim kutom i koje su svjetski oceani dio.
Nastavno na Gaussov rad je Listing prvi uveo pojam geoida kao analitičke površine Zemlje. On u svom radu iz 1873. godine koristeći gaussovu terminologiju piše: Prethodno definiranu matematičku površinu Zemlje, koje je ocean dio, zvat ćemo geoidalna površina Zemlje ili geoid.
Riječ geoid ima korijene u grčkoj riječi: geoeidos (grč. ), koja ima značenje: oblik Zemlje. Ona je sastavljena od prefiksa geo (grč. ) koji općenito označava odnos prema Zemlji i riječi eidos (grč. ) koja ima više značenja od kojih su u ovom slučaju važni: 1. oblik, izgled, lik i 2. ideja, pojam.

Geosustav, cjeloviti sustav planete Zemlje. Unutrašnjost, fizička površina Zemlje i atmosfera do visine na kojoj gravitacijsko polje Zemlje zadržava čestice.

Globalni geopotencijani model (eng. global geopotential model), globalni model potencijala ubrzanja sile teže planeta. Dobiva se rješenjem problema graničnih vrijednosti za sferu što rezultira razvojem u redove sfernih funkcija.

Gradijent ubrzanja sile teže (eng. gravity gradients), derivacija ubrzanja sile teže, odnosno druga derivacija potencijala ubrzanja sile teže. Karakterizira lokalne promjene polja ubrzanja sile teže u prostoru.

Gradiometar (eng. gradiometer), instrument za mjerenje gradijenata polja (ubrzanja sile teže, magnetskog,...).

Granični uvjeti, uvjeti postavljeni na diferencijalne jednadžbe na granici promatranog područja. Prilikom rješavanja problema graničnih vrijednosti u primijenjenoj fizikalnoj geodeziji mjerenja definiraju granične vrijednosti u diskretnim prostorno-vremenskim točkama koje mora zadovoljiti tražena funkcija.

Gravimetar (eng. gravimeter), instrument za mjerenje apsolutnih ili relativnih vrijednosti ubrzanja sile teže.

Gravitacija (eng. gravitation, nj. gravitation), sila privlačenja između materije. Gravitacija je jedna od četiri osnovne prirodne sile (gravitacijska, elektro-magnetska, jaka nuklearna sila, slaba nuklearna sila) koja određuje globalnu strukturu svemira (formiranje galaksija, zvijezda, planeta, nebeskih tijela), definira osnovne prirodne zakonitosti na nebeskom tijelu (Zemlji), definira metriku prostora i vremena. Prirodni procesi u geosustavu i cjelokupna ljudska aktivnost (osim izvanterestičkih satelitskih mjerenja) je pod utjecajem gravitacije.

Gravitacijski valovi, valovi koji se prema teoriji relativnosti šire brzinom svjetlosti, a proizvode ih titrajuće ili ubrzavajuće mase.

Gravitacijsko polje, polje stvoreno prisustvom redovito veće količine materije (planeti) koje djeluje na druga tijela koje se nalaze u njemu.

Graviton, čestica koja prenosi gravitaciju. Svaka od prirodnih sila (gravitacijska, elektro-magnetska, jaka nuklearna i slaba nuklearna sila) ima česticu koja ju prenosi. Postojanje gravitona još nije eksperimentalno dokazano i on je još uvijek hipotetska čestica. Razlog tome je što je gravitacijska sila, iako postojana, vrlo slaba te izvan osjetljivosti današnjih tehnologija senzora na atomskom nivou gdje dominiraju jaka i slaba nuklearna sila

Gravitacijska konstanta (eng. gravitational constant), konstanata koja se javlja u Newtonovom univerzalnom zakonu gravitacije. Interpretira se i kao faktor skaliranja Newrtonovog zakona gravitacije.

Gustoća (eng. density), masa tijela podijeljena s njegovim volumenom (prosječna gustoća).

Gustoće, model (eng. density model), model gustoće tijela (Zemlje).

  (Vrh)

::: H :::

Harmonična funkcija (eng. harmonic function), funkcija koja zadovoljava Laplaceovu diferencijalnu jednadžbu.

  (Vrh)

::: I :::

Inercija (eng. inertia), svojstvo materije da se odupire promjeni brzine gibanja.

Inercijalni koordinatni okvir, koordinatni okvir u mirovanju ili u gibanju stalnom brzinom u odnosu na neki drugi inercijalni sustav. U njemu je zadovoljen Newtonov drugi zakon gibanja.

Izoanomalija (eng. isoanomaly), linija iste vrijednosti anomalija

Izogal (eng. isogal), linija iste vrijednosti ubrzanja sile teže.

  (Vrh)

::: J :::

  (Vrh)

::: K :::

Kalibracija (eng. calibration), definiranje veze između vrijednosti mjerenja i pripadajućih referentnih vrijednosti (teorijski pravih vrijednosti). Referentne vrijednosti moraju biti određene s većom pouzdanošću u odnosu na rezoluciju i šum mjerenja. Kalibracijska funkcija definira sustavni utjecaj instrumenta s obzirom na mjerene i referentne vrijednosti. Prilikom kalibracije relativnog gravimetra referentne vrijednosti su definirane kalibracijskom bazom koja sadrži točke s mjerenim apsolutnim vrijednostima ubrzanja sile teže. Kalibracijom gravimetra se određuju parametri kalibracijske funkcije koja definira sustavni utjecaj gravimetra na rezultate mjerenja, a mjerenja se usklađuju s mjerilom kalibracijske baze.

Kontinuacija prema dolje (eng. downward continuation), određivanje vrijednosti potencijala ili funkcionala potencijala na manjoj visini u odnosu na visinu na kojoj su poznati. Prilikom modeliranja polja ubrzanja sile teže Stokesovim integralom se javlja kontinuacija anomalija ubrzanja sile teže s fizičke površine Zemlje na plohu geoida. Kontinuacija prema dolje se javlja prilikom svođenja satelitskih mjerenja na fizičku površinu Zemlje ili geoid.

Kontinuacija prema gore (eng. upward continuation), određivanje vrijednosti potencijala ili funkcionala potencijala na većoj visini u odnosu na visinu na kojoj je određen.

Kogeoid (eng. cogeoid), ekvipotencijalna ploha koja se dobije fiktivnim premještanjem masa iznad geoida ispod ili na samu plohu geoida. Postupak se najčešće provodi Helmertovom kondenzacijom. Za kogeoid se u literaturi koriste i nazivi regularizirani geoid ili kompenzirani geoid. Za svaku vrstu anomalija (slobodnog zraka, izostatske, itd.) dobiva se drugi kogeoid. Zbog toga se za svaki kogeoid mora navesti pomoću kojih veličina je dobiven.

Kolokacija (eng. collocation), poopćena metoda izjednačenja metodom najmanjih kvadrat koja uključuje dva tipa slučajnih veličina: šum i signal. Oni su međusobno povezani kovarijanc funkcijom. Kolokacija po metodi najmanjih kvadrata kombinira izjednačenje parametara modela, filtriranje i predikciju signala. Kovarijanc funkcija definira vezu između mjerenja i signala i definira matematičku zakonitost ponašanja signala s obzirom na mjerene veličine. Na osnovu te zakonitosti (kovarijanc funkcije) se prediciraju vrijednosti signala u proizvoljnim točkama na promatranom području. Prilikom modeliranja polja ubrzanja sile teže kolokacija se predstavlja beskonačno dimenzionalnim Hilbertovim prostorom. To je matematička interpretacija koja se nameće zbog prirodnih svojstava polja ubrzanja sile teže: neprekinutosti i neograničenog broja parametara.

Kordinate (eng. coordinates), skup brojeva koji definiraju položaj točke u prostoru.

Koordinatni okvir (eng. coordinate frame, nj. Koordinatenramen), realizacija koordinatnog sustava. Definiran je izborom koordinatnog sustava i datuma. Najčešće se definira s pomoću skupa koordinata točaka kojima mogu biti pridružene i njihove brzine.

Koordinatni okvir, Galileov, je koordinatni okvir s proizvoljnim rotacijama i proizvoljnim ubrzanjem ishodišta u odnosu na drugi koordinatni okvir.

Koordinatni okvir, inercijalni, koordinatni okvir u kojem ne djeluje gravitacijska sila i vrijedi prvi Newtonov zakon. Inercijalni koordinatni okviri miruju ili se gibaju jednolično i pravolinijski u odnosu na drugi koordinatni okvir. Za ove okvire vrijedi relativistički Galilejev princip koji kaže da su svi inercijalni sustavi jednako vrijedni, tj. unutar njih vrijede isti fizikalni zakoni.

Koordinatni okvir, Newtonov (kvazi inercijalni), je okvir koji se giba pravolinijski (samo translacije) s proizvoljno ubrzavajućim ishodištem u odnosu na drugi koordinatni okvir.

Koordinatni sustav (eng. coordinate system, nj. Koordinatensystem), sve veličine koje su nužne za jednoznačno definiranje točaka s pomoću koordinata. Prilikom definiranja koordinatnog sustava se određuje: vrste koordinata (kartezijeve, geodetske, sferene,...), ishodište sustava, položaj koordinatnih osi i mjerilo koordinatnih osi.

Koordinatni sustav, desni (eng coordinate system, right-handed), trodimenzionalni, prostorni, pravokutni kartezijev koordinatni sustav čiji pozitivni smjerovi koordinatnih osi (X, Y, Z) su definirani na taj način da: palac desne ruke pokazuje pozitivnom smjeru osi Z, kažiprst pokazuje u pozitivnom smjeru osi X, a srednji prst u pozitivnom smjeru osi Y. Kod lijevog koordinatnog sustava srednji prst pokazuje u negativnom smjeru osi Y.

Korekcija (lat. correctio), popravak, popravljanje, ispravak, ispravljanje.

Laplaceova diferencijalna jednadžba (eng. Laplace's differential equation), diferencijalna jednadžba koja opisuje ponašanje točke u slobodnom prostoru. Koristi se kao osnovna jednadžba prilikom modeliranja polja ubrzanja sile teže.

  (Vrh)

::: Lj :::

  (Vrh)

::: M :::

Materija, generalan pojam koji je primijenjen na sve što zauzima prostor i na što djeluje gravitacija i inercija

Metrologija (eng. metrology), znanost o mjerenju.

Minkowski prostor, četverodimenzionalni prostor-vrijeme koji je razvijen s obzirom na teoriju relativnosti.

  (Vrh)

::: N :::

Newtonov zakon gravitacije (eng. law of gravitation), zakon privlačenja materije prema kojem svaka masa djeluje na drugu masu silom koja je proporcionalna umnošku njihovih masa i obrnuto proporcionalan kvadratu udaljenosti između njihovih središta. Newton je razvio univerzalni zakon gravitacije na osnovu zakonitosti privlačenja nebeskih tijela koja se ponašaju kao mase koncentrirane u težištu.

Nivo-elipsoid, idealizirano fizikalno-matematičko tijelo koje služi kao aproksimacija Zemlja u prvom približenju. Rubna ploha nivo-elipsoida je rotacijski elipsoid. On je dvoparametarska matematička ploha te su za njegovo definiranje dovoljna dva parametra. To su najčešće velika poluos a i spljoštenost elipsoida f. Umjesto spljoštenosti upotrebljava se i dinamički faktor oblika J2. Fizikalna svojstva nivo-elipsoida zadaju se također s pomoću dvaju parametara. To su najčešće geocentrična gravitacijska konstanta GM i kutna brzina rotacije. Za nivo elipsoid je definirano normalno polje ubrzanja sile teže.

Normalno ubrzanje sile teže (eng. normal gravity), model ubrzanje sile teže definiran za idealizirano fizikalno-matematičko tijelo. Normalno polje ubrzanja sile teže za nivo-elipsoid je referentno polje koje se primjenjuje u geodeziji.

  (Vrh)

::: Nj :::

  (Vrh)

::: O :::

Ortonormirana baza prostora, podrazumijeva da su vektori baze međusobno okomiti i imaju jediničnu duljinu.

  (Vrh)

::: P :::

Potencijal, način opisivanja međudjelovanja između dvije čestice tako da se energija međudjelovanja definira kao funkcija udaljenosti između čestica.

Potencijal, poremećajni (eng. disturbing potential, anomalus potential), razlika realnog i normalnog potencijala ubrzanja sile teže. Zbog poništavanja centrifugalnog potencijala zadovoljava Laplaceovu diferencijalnu jednadžbu, odnosno harmonična je funkcija do visokog stupnja. Za razliku od ostalih potencijala je malena veličina koja omogućuje primjenu linearnih matematičkih izraza. Ostali elementi polja ubrzanja sile teže (anomalije ubrzanja sile teže, udulacije geoida,...) se mogu izraziti kao (linearni) funkcionali poremećajnog potencijala.

Potencijal, gravitacijski (eng. gravitational potential), potencijal koji nastaje privlačenjem masa.

Potencijal, ubrzanja sile teže (eng. gravity potential), zbroj gravitacijskog i centrifugalnog potencijala.

Potencijalno polje (eng. potential field), polje koje zadovoljava Laplaceovu diferencijanu jednadžbu. Gravitacijsko polje, magnetsko polje i električno polje su najpoznatija polja koja se interpretiraju kao potencijalna polja.

Potpuni tenzor gradijenta (eng. full tensor gradient, FTG), tenzor od devet članova koji se sastoji od drugih derivacija potencijala s obzirom na trodimenzionalni kartezijev koordinatni sustav.

Princip ekvivalencije, jedan od temeljnih principa opće teorije relativnosti prema kojem se ubrzano gibanje manifestira kao utjecaj gravitacijskog polja i obrnuto. Proizlazi iz jednakosti trome i teške mase.

Problem graničnih vrijednosti (eng. boundary value problem), problem rješavanja parcijalnih diferencijalnih jednadžbi za funkciju koja mora zadovoljiti vrijednosti zadane na granici promatranog područja. U primijenjenoj fizikalnoj geodeziji tri su osnovna problema graničnih vrijednosti teorije potencijala: prvi ili Dirichletov problem graničnih vrijednosti podrazumijeva određivanje funkcije koja je harmonična izvan promatrane plohe s obzirom na vrijednosti potencijala kao granične vrijednosti, drugi ili Neumannov problem graničnih vrijednosti podrazumijeva određivanje funkcije koja je harmonična izvan promatrane plohe s obzirom na vrijednosti derivacija potencijala kao graničnih vrijednosti i treći ili kombinirani problem graničnih vrijednosti podrazumijeva određivanje funkcije koja je harmonična izvan promatrane plohe s obzirom na vrijednosti potencijala i derivacije potencijala kao granične vrijednosti.

Prostor, Euklidski (eng. Euclidian space), prostor u kojem se može definirati koordinatni sustav tako da je udaljenost između točaka definirana pomoću korijena iz sume kvadrata koordinatnih razlika.

Prostorna domena (eng. space domain), domena postojanja matematičke funkcije u kojoj je udaljenost samostalna varijabla.

Prostorno-vremenski koontinuum (eng. space-time continuum), ujedinjenje prostora i vremena u četverodimenzionalni kontinuum koji se koristi u teoriji relativnosti.

  (Vrh)

::: Q :::

  (Vrh)

::: R :::

Redukcija (lat. reducare - voditi natrag), 1. svođenje na prosti oblik. 2. otklanjanje nebitnih elemenata u složenom sustavu. 3. geod. usklađivanje različitih izmjerenih veličina na neku određenu osnovu (npr. redukcija mjerenja sa fizičke površine Zemlje na elipsoid).

Redukcija, topografska, utjecaj svih topografskih masa iznad referentne plohe (geoida).

Referentni okvir (eng. reference frame, nj. Bezugsramen), realizacija referentnog sustava.

Referentni sustav (eng. reference system, nj. Bezugssystem), proširenje pojma koordinatnog sustava kojim se obuhvaća definiranje dodatnih veličina koje karakteriziraju matematičko-fizikalne odnose unutar sustava. Npr. referentni sustav se može dobiti pridruživanjem modela polja ubrzanja sile teže koordinatnom sustavu ili pridruživanjem vremenskih promjena (gibanje polova, precesija, nutacija, gibanje tektonskih ploča,...). Zadaje se skupom konstanti koje definiraju osnovne fizikalne zakonitosti sustava.

Reljef (fr. relief) oblici Zemljine površine koji nastaju i neprekidno se mijenjaju.

Rezidualni model terena (residual terrain modell, RTM), dio topografije koji odstupa (višak i manjak masa) od uglačane plohe na srednjoj visini promatranog područja.

  (Vrh)

::: S :::

Sferne harmonike (eng. spherical harmonic), rješenje Laplaceove diferencijalne jednadžbe u sfernom koordinatnom sustavu. Prilikom rješenja je početni uvjet da funkcija potencijala privlačenja zadovoljava uvjet harmonične funkcije. Globalni geopotencijalni modeli se dobivaju razvojem u red sfernih funkcija. Razvoj u red sfernih funkcija je u osnovi Fourierovo predstavljanje signala na sferi. Relativno novi matematički operat koji se koristi za predstavljanje funkcije na sferi, su sferni valići (wavelets).

Stokes-Poincaré teorem, potencijal ubrzanja sile teže tijela je jedinstveno definiran u vanjskom prostoru za tijelo s poznatom masom, s konstantnom kutnom brzinom rotacije oko nepromjenjive osi i ako je rubna nivo ploha polja ubrzanja sile teže koja sadrži cjelokupnu masu tijela poznata.

  (Vrh)

::: Š :::

  (Vrh)

::: T :::

Tenzori, veličine u matematici, fizici i tehnici koje su određene s više od tri broja (komponente).

Teorija polja, teorija u kojoj je djelovanje čestica i sila opisano izrazima za polje.

Teorija relativnosti, teorija koju je razvio A. Einstein, a služi za opisivanje relativnih gibanja objekata i promatrača, osobito kada su njihove relativne brzine bliske brzini svjetlosti ili imaju velike mase.

Teška masa, svojstvo materije da stvara gravitacijsko polje i privlači druge čestice.

Točka, događaj u četverodimanzionalnom prostor-vremenu Minkowskog.

Transformacija, Galilejeva, linearna transformacija prostornih varijabli pri kojoj vrijeme ostaje nepromijenjeno.

Troma masa, svojstvo materije koja joj daje tromost.

Tromost, svojstvo materije uslijed kojeg ona ostaje u stanju mirovanja odnosno jednolikog gibanja po pravcu, sve dok neka sila to stanje ne promijeni.

  (Vrh)

::: U :::

Ubrzanje (eng. acceleration), promjena brzine gibanja s vremenom.

Ubrzanje sile teže (eng. gravity, nj. Schwere), rezultanta gravitacijskog i centrifugalnog ubrzanja. Gradijent (prva derivacija) potencijala ubrzanja sile teže.

  (Vrh)

::: V :::

Valići (eng. wavelets), relativno novo područje matematike koje je logički nastavak Fourierove teorije. Teorija waveletsa se javlja na osnovu potrebe analiziranja funkcije u prostornoj ili vremenskoj i frekvencijskoj domeni. Teorija waveletsa rastavlja podatke ili funkcije ili operatore u različite komponente frekvencija s rezolucijom obzirom na njenu skalu. Omogućuje primjenu ne samo sinus i kosinus funkcija kao kod Fourierove analize već i složenih funkcija. Zbog toga se primjenom valića može analizirati ne stacionarni signal što nije slučaj kod Fourierove analize.

Villarceau teorem (eng. Villarceau theorem, 1875), povezuje elipsoidne visine, ortometrijske i geoidne undulacije u linearnu vezu
h=H+N.
Ovaj izraz nije teorijski konzistentan zbog različitih linija kojima su definirani elementi izraza. Ortometrijske visine i geoidne undulacije su definirane duž realne težišnice (Pizettijeva projekcija - težišnica), a elipsoidne visine duž normale na elipsoid (Helmertova projekcija). Praktična razlika između Helmertove i Pizettijeve projekcije je mala. Za h = 10000 su razlike 0,002 m. Ta razlika je zanemarena u Villarceauovu teoremu, a to je dopustivo za mnoge praktične potrebe. Teorem je definiran u 19. stoljeću kada su se elipsoidne visine određivale pomoću trigonometrijskog nivelmana. Villarceauovu teorem dobiva ponovni značaj pojavom prostornih i naročito GPS metoda određivanja elipsoidnih koordinata.

  (Vrh)

::: W :::

  (Vrh)

::: X :::

  (Vrh)

::: Y :::

  (Vrh)

::: Z :::

  (Vrh)

::: Ž :::

   DIN-Taschenbuch 111, Vermessungswesen. Beuth Verlag GmbH, Berlin-Wien-Zuerich 1998.
   Klaić, B. (1972): Veliki rječnim stranih riječi izraza i kratica. Zora. Zagreb.
   Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Školska knjiga (2000): Rječnk hrvatskog jezika. Zagreb
   National Geodetic Survey (1986): Geodetic Glossary. U.S.  Departement of Comerce. Rockville.
   McGraw-Hill (2002): Dictionary of physics. Third edition. New York, Chikago.
   Mueller, I.I., J. D. Rockie (1966): Gravimetric and Celestial Geodesy. A Glossary of Terms. Frederick Ungar Publishing Co., New York.
   Rade, L., B. Westergren (1995): Springers Mathematische Formeln. Springer Verlag. Berlin - Heidelberg - New York.
   Roša, D., D. Špoljarić (2001): Bolid. Asrtronomski rječnik opće i položajne astronomije. Zvjezdarnica Zagreb - Zagrebački astronomski savez. Br. 86 (1/2001). Zagreb.
   Oxford (2002): Dictionary of weights, measurements and units. Donald Fenna. Oxford University Press. Oxford, New York.
   Tauber, G. E. (1979): Einsteinova opća teorija relativnosti.Globus. Zagreb.
   Torge, W. (1989): Gravimetry. Walter de Gruyter. Berlin, New York.
   Torge, W. (2001): Geodesy. 3rd Edition. Walter de Gruyter. Berlin, New York.

  (Vrh)

::: Rječnici na internetu :::

   FIG-Wörterbuch

  (Vrh)

Početna stranica